Izložba „Plakat na lakat“ Lazara Satmarija od 29. novembra do 16. decembra 2018. god. u prostoru Galerije Forma, Ilije Ognjanovića 3 u Novom Sadu.
Iz kataloga:
Belo slikarsko platno, hartija ili naprosto prazna ploha, često je u istoriji umetnosti bila izvor frustracije na početku stvaranja jednog umetničkog dela, čak i velikim umetničkim imenima. Ta zagonetna praznina takođe je često predstavljala i sam izazov umetniku prilikom ispunjavanja praznog prostora u procesu materijalizovanja ideje. Tako je nekada u klasičnoj umetnosti ova postavka bila ustrojena vrlo rigidno, šablonski. Kao dijalektička suprotnost, posebno nakon Drugogo svetskog rata, sa nastupom novih glasova u umetnosti, pojavljuju se slobodniji pristupi, koji su kršili akademske zakonitosti u shvatanju organizacije slike.
I upravo ovaj problem, dakle, stvaranja u zadatom prostoru, čini fokus istraživačkog rada novosadskog grafičkog dizajnera Laze Satmarija, čija poslednja plakatska rešenja, izložena u novosadskoj Galeriji Forma, krajem novembra 2018. godne, kao da koketiraju, sa jedne strane, sa utilitarnim delima masovnog komuniciranja i oglašavanja, i sa druge strane, sa delima iz oblasti visoke umetnosti. Svedoci smo da ponekad forsiranje ove vrste koketerija zna da proizvede loše rezultate u praksi, kada delo ostaje zarobljeno u svojoj nedorečenosti i nedovršenosti. Međutim kod Satmarija imamo jedan sasvim pozitivan ishod, poput jasnog organizacionog plana plohe koja nosi sadržaj, ali i shvatanje prostora „slike“ kao konceptualnog prostora koji trpi raznolika mentalna istraživanja, naravno, u ovom slučaju podređena publici, ali ne u banalnom smislu, već u smislu kolektivnog trošenja umetnosti formulisanog kao društveni proizvod.
Zato je jezik kojim Satmari progovara neposredan, pun jasnih društvenih simbola i povrh svega ironičan, čime se pojačava kritička poruka koju ovi plakati nose u sebi. Ono što je kod ovih plakata takođe primetno, jeste da se jezik ironije dodatno uspostavlja kroz upotrebu volumenizovanih detalja (kanta za đubre u funkciji koša, koš u funkciji kante za đubre…) koje Satmari spretno unosi kao deo autorske intervencije. Iako nam je jasno da je ovde reč o komercijalnim plakatima, to više nisu klasični plakati, već vizuelni objekat koji u sebi fuzionišu različite aspekte iz različitih umetničkih oblasti, ali zašto ne reći i kreativni prostor u kojem egzistiraju strahovi umetnika u nagonu dostizanja umetničke izvrsnosti.
Dr Zdravko Rajčetić,
teoretičar umetnosti i medija
Lazo Satmari, rođen 11.07.1970.
Akademija umetnosti, Novi Sad, smer grafički dizajn
Postdiplomske studije, Beograd, Primenjena Akademija Umetnosti, smer plakat
Bavi se opremom knjige, dizajnom i ilustrovanjem
Član UPIDIV-a od 1992. godine
Mejl: lazarsatmari@gmail.com
Katalog izložbe možete pogledati na Issuu ili u našem BoxNet folderu.
Sa otvaranja izložbe:
Fotografije Nikola Stojanović